Znam da me članovi moje porodice nikada neće u potpunosti razumjeti, ali mi mnogo znači to što pokušavaju da me razumiju
Piše: Anisa Pračić Šehić
Slogan ovogodišnje Bh, povorke ponosa je “Porodično okupljanje”, kojeg smo svjesno odabrali iz razloga što znamo da su tradicionalna porodična okupljanja veoma često nelagodna. Stoga smo mi iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa odlučili da ove godine organizujemo porodično okupljanje na kojem će svi biti dobrodošli i gdje će se svako osjećati ugodno u vlastitoj koži. Htjeli smo da organizujemo okupljanje kojem će se radovati ne samo LGBTIQ+ osobe, već bilo koja osoba koja je marginalizirana u našem društvu. To je jedna od posebnih čari Bh. povorke ponosa – inkluzivnost, riječ kojom mi stvaramo našu porodicu otvorenih i dobronamjernih ljudi. Upravo slično shvatanje porodice, kao skupine ljudi koje sami možemo birati, imao je jedan naš sagovornik, koji je želio ostati anoniman. U nastavku saznajte ko sve čini njegovu porodicu i koliko mu zapravo znače obje porodice koje ima.
Šta ili ko za tebe čini porodicu?
Ja smatram porodicom sve osobe kojima ja mogu, bez ikakvih ustručavanja, iznijeti bilo šta o čemu razmišljam ili što mi se dešava, bilo da su to uspjesi, neuspijesi, teške situacije ili svakodnevna, “nebitna” dešavanja.
Šta porodica predstavlja za tebe?
Porodica za mene predstavlja otvoreno utočište gdje možeš ti biti ti, glasan ili tih, miran ili prkosan i da se to podržava.
Na šta te asocira sintagma porodično okupljanje?
Porodična okupljanja, tradicionalno, meni nikad nisu bila draga. Uvijek sam željno iščekivao njihov kraj, uglavnom zbog silne drame. Kada sam upoznao svoju “vankućansku” porodicu, tek tada sam shvatio ono o čemu sam čuo da ljudi pričaju. Kako poželiš samo biti u njihovom prisustvu i kako se osjećaš kao da pripadaš tu!
Koliko je porodica bitna za tebe u tvom životu?
Ja sam te sreće da ovako mlad mogu uživati u podršci u svojoj kući. Moji roditelji se trude svaki dan da me što više razumiju i štite, nekada možda i previše. Oni mi pružaju savjete i podršku u sferama života vezanih za svakodnevni život (škola, društveni odnosi, a u zadnje vrijeme i mentalno zdravlje), dok je moja druga porodica uvijek spremna uskočiti sa razumom i uvidom u queer teme. Mnogo sam zahvalan za obje porodice.
Šta bi poručio svojim vršnjacima?
Svojim vršnjacima bih poručio da se osvrnu na čitav život pun lijepih iskustava koji nas čeka zajedno. Uvijek će biti borbe, ali da biramo svoje bitke. Ima nas svugdje, a možda baš neko ko nas razumije nije dalje od kraja sokaka ili bloka. Ja sam bio prisiljen da podršku tražim od vršnjaka sa svih strana svijeta, te mi je to pomoglo izgraditi samog sebe i svoje samopouzdanje. Preporučujem isto svim vršnjacima koji trenutno nisu u mogućnosti dobiti podršku uživo.
Šta bi poručio roditeljima?
Svojim roditeljima bih se zahvalio za bezbrojne noći provedene u dugim, dubokim razgovorima, ukrašenim suzama, u nadi da se međusobno razumijemo. Znam da me neće nikada u potpunosti razumjeti, ali mi mnogo znači to što aktivno pokušavaju da me razumiju.
Recent Comments