Piše: Merima Mustafić
Svaka osoba ima potrebu za prihvatanjem, sigurnošću i razumijevanjem, ali se u našem društvu LGBTIQ+ osobe, nažalost, najčešće susreću sa suprotnim. Porodica je veoma važno mjesto za svaku individuu, ali nije svako imao tu sreću da ima roditelje i ostale članove porodice koji su spremni prihvatiti člana porodice koji pripada kvir zajednici. Iako to u našem društvu nije norma, ipak postoje i one porodice koje prihvataju svoju djecu, svoju unučad, braću i sestre, rođake i rodice onakve kakvi_e oni_e zaista jesu. Jednu takvu, veoma lijepu priču, podijelio je sa nama Ali, koji je transrodni muškarac. Ali je naveo da je on imao sreću što ima porodicu koja ima razumijevanje i empatiju, te je upravo to poručio nepodržavajućim roditeljima i drugim članovima porodice, odnosno da trebaju otvoriti svoje srce i prihvatiti svakog člana i članicu svoje porodice onakve kakvi_e jesu. O tome šta za Alija znači porodica, porodično okupljanje i koje su njegove poruke za nepodržavajuće porodice, možete pročitati u nastavku.
Šta je za tebe porodica i ko sve čini tvoju porodicu?
Moju porodicu čine moji mama, tata, brat, tetka, tetak, rodica i rođak, majka, nena i djed. Imam još dosta rodbine, ali termin „porodica“ za mene znači gore nabrojane drage ljude kojima sam jako privržen bez obzira na sve naše različitosti.
Da li smatraš da je vrijeme da se termin tradicionalna porodica redefinira i ako se slažeš s tim, kako bi izgledala tvoja savršena porodica?
Mislim da se sam termin „porodica“ već polako redefinira, čak i firme pokušavaju koristiti termin „porodica“ u radnom okruženju, ali nisam nužno neko ko bježi od svega tradicionalnog u našem društvu. Vjerujem da imamo nekih jako lijepih tradicija koje vrijedi čuvati, na primjer, moj rahmetli djed je imao tradiciju okupljanja porodice i druženja svih generacija za praznike, tako da moju savršenu porodicu čini upravo moja gore nabrojana porodica zajedno sa mojom budućom porodicom.
Na šta te sve asocira sintagma porodično okupljanje i kako zamišljaš svoje idealno porodično okupljanje?
Porodično okupljanje me asocira na drage ljude, smijeh, obavezno neke anegdote i uspomene koje dijelimo, te na sigurnost. Ja idealna (ukoliko „idealno“ uopšte postoji) porodična okupljanja srećom već doživljavam svaki put kad se vidim sa svojom porodicom, odnosno to je svako naše uobičajno porodično okupljanje sve dok se volimo, prihvatamo i podržavamo u našim različitostima. Ja sam na porodičnim okupljanjima isti onaj kao i na druženju sa svojim najbližim prijateljima i to mi je najveće bogatstvo koje imam.
Da li si svojoj porodici saopštio da si transrodna osoba i kako su oni reagirali?
O mojoj transrodnosti sam razgovarao prvo sa svojim roditeljima i bratom. Njima mi je bilo najteže saopštiti, jer su mi oni uvijek na prvom mjestu i najveća podrška i kritika. Strašno je osjećati takav strah, da te ljudi koje najviše voliš možda više neće voljeti nakon što izgovoriš istinu. Bio sam strašno uplašen, ali sam razmišljao o najboljem, da bez obzira na manjak informacija i tada za njih nepoznatu tematiku, ja sam ipak njihovo dijete i šta god da se dogodi od tog trenutka nadalje da ćemo zajedno proći kroz to i da je život u tišini gori od najgore izrečene istine. Oni su reagovali poprilično smireno, iako prepadnuto u prvom razgovoru, narednih sedmica i mjeseci smo sve više razgovarali i postepeno, zajedno to saopštili i ostalim članovima porodice. Jako sam ponosan na sve članove moje porodice i na njihovu reakciju, iskreno su me oduševili koliko su to normalno prihvatili. Najviše sam se obradovao kada je mi je teta koja me je čuvala kad sam bio mali, koja me je odgojila, koju sam uvijek rado posjećivao i dugo nakon što me je prestala čuvati, poslala poruku i rekla da su me gledali na TV-u (pričao sam o transrodnosti) i da me podržava u svemu samo da budem živ i zdrav. Njena reakcija nije bila uslovljena društvenim pritiskom, „političkom korektnosti“, iz tog je dolazila samo čista ljubav i to je sve što nam je potrebno.
Kako bi, sukladno tvom mišljenju, roditelji zapravo trebali da reaguju kad bi se njihovo dijete autovalo?
Mislim da bi roditelji trebali prvenstveno da razmišljaju o djetetu i njegovim_njenim osjećanjima i dobrobiti. Dijete u takvim situacijama traži ljubav i razumijevanje, a roditelji ako pristupe sa ljubavlju i razumijevanjem mogu pružiti taj osjećaj sigurnosti koji je nezamjenjiv.
Da li smatraš da su prava koja se tiču partnerskih odnosa i zasnivanja porodice LGBTIQ+ osobama u BiH ograničena i da li osjećaš tu diskriminaciju na vlastitoj koži? Da li bi, na primjer, jednog dana želio da sklopiš brak ili osnuješ vlastitu porodicu, a pri tome osjećaš da ti država i društvo to ne omogućavaju?
LGBTIQ+ osobe su u BiH sasvim diskriminisane po pitanju zasnivanja partnerskog odnosa i porodice. Diskriminaciju trenutno osjećam u nekim drugim situacijama, na primjer, u kontekstu zdravstvenog sistema, ali svakako bih jednog dana želio da imam svoju porodicu, što meni kao transrodnom muškarcu nije omogućeno našim sistemom i to nažalost nije osjećaj nego poražavajuća činjenica. Prošle godine sam upoznao djevojku iz Holandije koja ima 21 godinu i ona ima dvije mame – što me potpuno oduševilo i šokiralo istovremeno, jer to znači da je prije 21 godinu u Holandiji bilo moguće nešto što u BiH još uvijek nije. Ta djevojka je to rekla kao najnormalniju stvar i bila je zbunjena što sam ja toliko iznenađen i oduševljen, pa sam joj objasnio da takvo nešto u BiH još uvijek nije moguće i da nažalost, nečije „normalno“ od prije 21 godinu je tek buduće nadanje za BiH.
Da li si imao pozitivno ili negativno iskustvo kada si upoznao svoje roditelje sa svojom partnerkom i možeš li podijeliti s nama kako je to izgledalo, kako si se osjećao?
Svoju tadašnju djevojku sam upoznao sa mojim roditeljima, koji su to prihvatili sasvim normalno. Nije to bio neki oficijelni ručak kao iz filmova, mislim da se sve to dogodilo spontano. Već poslije nekih godinu dana veze smo, ako se dobro sjećam, izašli sa mojom mamom na sladoled. Poslije tog druženja sam šaljivo pitao mamu da li je zadovoljna mojim izborom, na šta mi je odgovorila da je jedino bitno da sam ja zadovoljan i da je bitno da se osjećamo prihvaćeno i voljeno i da to druženje nije bilo nikakva provjera, nego podrška.
Šta bi poručio nepodržavajućim roditeljima i ostalim članovima porodice?
Poručio bih im da se najprije edukuju i da prošire svoje vidike, ali možda i najbitnije je da otvore svoja srca, jer ne moramo pročitati brdo knjiga o LGBTIQ+ temama da bismo voljeli i prihvatili naše najmilije onakve kakvi jesu.
Ali je učestvovao i u našoj ovogodišnjoj kampanji, pogledajte njego video:
Recent Comments