O POVORKAMA PONOSA

Povorka ponosa je protest

Historija čuva mnoge primjere koji to potvrđuju. Prva povorka ponosa organizovana je u New Yorku, 1970. godine, 28. juna, na godišnjicu i u čast Stonewall-ske pobune. Ovaj događaj je jedna od historijskih prekretnica u borbi za prava LGBTI osoba. Pobuna je započela kao revoltna reakcija na česte racije Stonewall Inn paba, a povele su je trans žene i drag kraljice. Povorka ponosa tako postaje jedan od najvidljivijih i najefektivnijih načina da se skrene pažnja na probleme, količinu diskriminacije i izazove sa kojima se suočavaju identiteti u duginom spektru LGBTI skraćenice; lezbejke, gejevi, biseksualne, trans i interspolne osobe

Prva povorka ponosa u Evropi desila se 29. aprila 1972. godine u Berlinu (Njemačka). Odmah naredne godine uslijedile su povorke ponosa u Londonu, Dublinu, Oslu, Helsinkiju i Amsterdamu. Sve ove povorke su značajno promijenile poziciju LGBTI osoba u društvu, pridonijele su vidljivosti i postavljanju političkih zahtjeva. Povorke ponosa su uvijek nosile snažne poruke koje su skretale pažnju na pitanja homofobije, nasilja na LGBTI osobama, uvođenja i provođenja zabrane diskriminacije nad LGBTI osobama, uvođenjem trans pitanja pod okrilje zdravstvene zaštite, istospolnim brakovima, ili različitim rodnim identitetima.

Povorka ponosa je proslava

Sve spomenute povorke, i mnoge sljedeće, Piza, Madrid, Pariz, Cirih, Beč, Lisabon, Kopenhagen, koje se održavaju već od 70. godina, govore o drugom elementu motivacije za organizaciju povorke ponosa. Povorka ponosa tako, u mnogim državama postaje godišnja proslava osvojenih prava za LGBTI osobe. U progresivnijim zemljama, povorka ponosa je veliki godišnji karneval sa preko 20 000 učesnika/ca. Amsterdam pride se smatra jednim od naujspješnijih u pridobijanju društvenog prihvatanja. Broj ljudi preraste pola miliona, tokom dvije sedmice koncerata, sportskih takmičenja, i povorkom na brodovima Canal Parade. Na povorci ponosa u Londonu obično učestvuje veliki broj javnih ličnosti, kao što su Elton John, Stephen Fry i mnogi drugi.

Povorka ponosa u Mexicu desila se već 1979. godine. Prva povorka ponosa u Africi je održana u Južnoafričkoj Republici, 1990. godine. U Australiji prva povorka ponosa je organizovana davne 1978. godine u Sidneju.  Jedna od najvećih povorki ponosa na Bliskom Istoku je povorka ponosa u Tel Avivu, postoji od 1993. i skuplja oko 300 000 ljudi. 1994. svoju prvu povorku ponosa imao je i Tokio. Prva povorka ponosa u Hong Kongu desila se 2005. pod parolom “Pretvorimo strah u ljubav”. Indija je imala simultano 4 povorke u 4 grada, 2008. godine. Prva povorka ponosa u Hong Kongu desila se 2005. pod parolom “Pretvorimo strah u ljubav”. Indija je imala simultano 4 povorke u 4 grada, 2008. godine. Jedna od najvećih povorki ponosa na Bliskom Istoku je povorka ponosa u Tel Avivu, postoji od 1993. i skuplja oko 300 000 ljudi. 1994. svoju prvu povorku ponosa imao je i Tokio. Povorka ponosa u Mexicu desila se već 1979. godine. Prva povorka ponosa u Africi je održana u Južnoafričkoj republici, 1990. godine. U Australiji prva povorka ponosa je organizovana davne 1978. godine u Sidneju.

 U zemljama Balkana, proslavljamo neke male jubileje. Prva povorka ponosa na Balkanu desila se 2001. godine u Sloveniji. Zatim su uslijedile povorke u  Beogradu i Zagrebu. Tek 2013. godine listi zemalja koja organizira povorku ponosa priključio se Montenegroprajd, te 2017. i Priština. Ostaju još dvije države, Makedonija, i naša Bosna i Hercegovina, da napišu historiju prve povorke ponosa. Povorka je proslava osjećaja ponosa u nekom od duginih identiteta,to je dan kada slobodno šetamo, autovani.

Povorkom ponosa podsjećamo društvo u kojem živimo da smo i svaki drugi dan tu i da dijelimo iste prostore, ali da ne hodamo tim ulicama slobodno.

Stonewallska pobuna je započela iz hrabrosti LGBTI zajednice da se odupre opresivnom sistemu. Mnoge povorke su bile i još jesu zabranjivane, mnoge zemlje još nisu dekriminalizovale homoseksualnost, a LGBTI osobe još trpe višestruku diskriminaciju. 30. juna 2001. godine organizovana je prva povorka ponosa u Beogradu. Povorku su napale grupe navijača i pripadnici ultra nacionalističkih stranaka uz odobravanje crkve. Naredne godine desila se prva povorka ponosa u Zagrebu, oko 200 učesnika/ca, uz jako prisustvo policije prošla je bez incidenta. 2013. godine, organizovana je povorka ponosa u Podgorici, samo četiri mjeseca nakon što je povorka ponosa u Budvi napadnuta.  Upravo zbog takvih činjenica, povorka ponosa je hrabrost. Danas, povorka ponosa Zagreb okuplja oko 10 000 ljudi, parada ponosa Beograd nešto više od hiljadu ljudi, Podgorica prajd oko 500 ljudi. Svaka povorka ponosa i svaki izlazak na ulicu nosi jaku političku poruku, jer svaka LGBTI osoba je ponekad doživjela neku vrstu diskriminacije, u školi, na poslu, u porodici. Hrabrost je šetati skupa i šetati ponosno u takvom društvu.

Povorka ponosa je hrabrost

PRATITE NAS I KONTAKTIRAJTE 

Bosanskohercegovačka povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba, kojom zahtijevamo jednak pristup javnom prostoru kao svi ostali građani i građanke.

Organizacioni odbor čine: Amar Bašić, Amina Imamović, Branko Ćuilbrk, Dajana Bakić, Ena Bavčić, Emina Bošnjak, Ines Tanović Sijerčić, Jadranka Miličević, Lejla Huremović, Milica Pralica, Nera Mešinović, Selma Kešetović, Vladana Vasić.

Share This