Pandemijski uslovi života za mnoge bh. građane/ke ostat će obilježeni i zapamćeni po ograničavanju svakodnevnih životnih aktivnosti, sloboda, uskraćivanju ljudskih prava i socijalizacije, te nažalost nasilja u porodici koje je tokom pandemije bilo dodatno izraženo. LGBTIQ osobe, sa druge strane, svakodnevno bivaju prinuđene da različite segmente svog života žive upravo tako – ograničeno, bez slobode da budu ono što jesu.
Svjesni da naše društvo izgovaranjem kako mi, LGBTIQ osobe, trebamo da budemo “to” u četiri zida, zapravo ne shvataju i ne razumiju šta predstavlja živjeti tako. Zbog toga želimo da ovom kampanjom i ovogodišnjim sloganom druge Bh. povorke ponosa poručimo da ni jedno ljudsko biće ne može živjeti ispunjen i sveobuhvatan život unutar četiri zida.
Ideja korištenja iskustava življenja tokom pandemije ima za cilj da na vrlo slikovit način barem dijelom pokaže šta znači živjeti životom LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini. U video klipovima koje ćete imati priliku pogledati učesnici/ce čitaju iskustva svakodnevnog života LGBTIQ osoba, te se referiraju na ograničenost življenja u četiri zida tokom pandemije, policijskog sata i ograničenog kretanja.
Ponavljamo i ponavljat ćemo naša iskustva, sve dok društvo, pojedinci/ke, političari/ke i predstavnici/e javnih institucija ne budu shvatili da je nemoguće živjeti potpunim životom u četiri zida, te da je odgovornost institucija, ali i društva, kreiranje sigurnog i ravnopravnog pristupa javnom prostoru, oslobođenog od straha i nasilja, gdje će svako moći živjeti svoje autentične živote.
Biti LGBTIQ osoba, kao i svaka druga osoba, znači ići u školu, na posao, družiti se sa prijateljima/cama, imati partnera ili partnericu, osnovati porodicu, odlaziti na javne događaje, glasati, putovati, biti dio porodičnih okupljanja i sve ostalo što čini svakodnevnicu svih nas. To znači da je nemoguće sve ovo živjeti u četiri zida. Zato ovom kampanjom naglašavamo da četiri zida ne mogu značiti život.
U medijskoj kampanji učestvuju građani/ke, aktivisti/kinje i različite javne ličnosti, koje žele da zajedno sa nama poruče da nije život četiri zida i da niko nema pravo tako ograničavati nečiji život.
Cilj kampanje jeste približavanje stvarnosti koju žive LGBTIQ osobe. Pandemijska stvarnost svih građana/ki je izbacila na vidjelo sve nemogućnosti života u četiri zida i upravo dijeljenjem iskustva koje su doživjeli/e naši/e sugrađani/ke i povezivanjem istog sa svakodnevnim životom LGBTIQ, želimo osvještavati značenja četiri zida, te kreirati atmosferu u kojoj su građani/ke skupa sa LGBTIQ osobama ujedinjeni protiv zajedničkog neprijatelja – četiri zida, te svoje zahtjeve za slobodom iznose zajedno.
Kampanju ćete moći pratiti na web stranici povorkaponosa.ba, te na društvenim stranicama Bh. povorke ponosa: Facebook, Instagram, Twitter i Youtube.
Problemi sa kojima se LGBTIQ osobe i sve marginalizovane grupe u društvu susreću ne bivaju izuzeti u vrijeme ekstremnih situacija kao što je trenutna pandemija. Naprotiv, ovakve ekstremne situacije samo pogoršavaju položaj istih. Zato je i više nego neophodno i potrebno da budete podrška za LGBTIQ osobe, bez kalkulisanja da li je to dobro jer je pandemija. Vaša podrška je važna i mnogo nam znači.
Pozivamo vas da podijelite kampanju, pokažete da ste tu i podržite naše napore za bolji život svih.
****
Mersiha Drinjaković, građanka i novinarka, kaže kako je prvi put plastični primjer homofobije osjetila dok je za potrebe magazina Gracija snimala naslovnicu ispred Vječne vatre. Pokušavajući da uhvati najbolji kadar razvijala je zastavu duginih boja suočavajući se istovremeno sa dobacivanjem i prijekim pogledima.
Ovo je samo jedan od primjera koji svjedoči o postojanju zidova i u javnom prostoru.
Javni prostor ne smije biti privilegija.
***
Dalibor Tanić kao pripadnik romske zajednice, ali i kao novinar, je primjetio kako društveno odbačene zajednice poput romske, žive u tolikoj društvenoj izoliranosti da čak nisu ni dijelom pandemijske relanosti koju živimo. Da odbacivanje nije prijatno iskustvo Dalibor zna, i zato solidarno ustaje protiv homofobije i drugih oblika ugnjetavanja građana_ki.
Pripadanje i integrisanost u društvo ne smije biti privilegija.
***
Vedad Pašić
Da je privilegija moći zagrliti ili razmijeniti poneku nježnost sa svoijim partnerom ili partnericom, profesor Pašić nije ni razmišljao. Ponekad neke prilike i mogućnosti uzimamo zdravo za gotovo, skoro ni ne razmišljajući da ljudi koji su dijelom našeg društva nemaju jednake, naizgled banalne, mogućnosti.
Zagrljaj i nježnost ne smiju biti privilegija.
***
Arijana Forić Kurtović
Mnoge osobe su u periodu pandemije, a u ime zaštite i sigurnosti, pauzirali upoznavanje i sastanke sa osobama koje im se dopadaju. Zamislite kako je to kada u ime sigurnosti svakodnevno morate odgađati bliskost ili poljubac. Za mnoge LGBTI osobe mjere fizičke distance i zaštite su na snazi 24 sata.
Poljubac na javnom mjestu ne smije biti privilegija.
***
Erna Saljević aka DivaIsBack
Pandemija koronavirusa izolirala je bh. građane_ke od njihovih socijalnih krugova, rituala i svakodnevnih navika. Nova realnost, nažalost, podsjeća na okolnosti u kojima žive LGBTIQ osobe, a u okviru kojih se nerijetko susreću sa odbacivanjem, nepriznavanjem i nasiljem. Za razliku od pandemije, takav život izolacija ne može biti rješenje.
Sloboda ne smije biti privilegija!
***
Mersiha Beširović
Kao građani_ke i radnici_e, mi ne možemo ignorisati loš kvalitet radnih uslova. Rad je za LGBTIQ osobe jednako važan i sve dok postoje slučajevi emocionalnog zanemarivanja, diskriminacije i mobinga po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, LGBTIQ zajednica će istrajavati u traženju boljih radnih uslova za sve, pa i LGBTIQ osobe.
Rad bez straha i diskriminacije ne smije biti privilegija!
***
Merima Džubur Grbić
U vremenu aktuelne pandemije koronavirusa, za mnoge LGBTIQ osobe online prostor postao je nažalost jedini prostor sigurnosti i istraživanja. Ipak, i u online prostoru, pa i na aplikacijama za upoznavanje, LGBTIQ osobe moraju biti u stalnom stanju pripravnosti da neće biti prepoznate, autovane, napadnute ili dovedene u zamku.
Sigurnost u online prostoru na smije biti privilegija!
***
Alen Drljević
Držanje za ruku, poljubac, razgovor o partneru ili partnerici u javnosti je za većinu LGBTIQ osoba nemoguća. Pored društva koje je osuđujuće, ovom problemu doprinose i vlasnici_e privatnih i javnih objekata (kafane, kina, pozoršita, restorani). LGBTIQ osobe ako se i odluče da zagrle ili poljube svog/svoju partnera_icu, na ovim mjestima dobiju osuđujuće poglede ili čak istjerivanje iz tih prostora.
Jednak tretman nije privilegija već ljudsko pravo.
***
Ira Adilagić
Usljed haotične pandemijske atmosfere, vladine institucije, pa i građani_ke, vrlo često zaboravljaju sve one koji imaju specifične potrebe ili žive u drugačijim okolnostima. Osobe sa oštećenjem sluha, nažalost, nisu imale jednak pristup informacijama tokom perioda pandemije. Ovakvo iskustvo može služiti kao povod da razmišljamo i o LGBTI osobama i svim onima na koje standardni društveni programi nisu primjenjljivi. Širimo svoje programe solidarnosti.
Nadležne insitucije moraju biti senzibilisane za brigu o različitim skupinama!
***
Damir Salkić
Za naše jasnije razumijevanje života u četiri zida u stalnoj smo komunikaciji sa osobama koji nisu nužno dijelom LGBTI zajednice, ali su osuđeni na izolaciju i nemogućnost funkcionisanja na način kako su to navikli ostali bh. građani_ke. U to ime, gradimo solidarnost, dijelimo njihova iskustva i pozivamo na slušanje i razumijevanje.
Ne smijemo graditi samo partikularnu solidarnost i razumijevanje!