Piše: Merima Mustafić
U BiH nažalost još uvijek postoji veliki broj izrazito tradicionalnih, konzervativnih i patrijarhalnih porodica. U jednoj takvoj porodici je odrastao i E., koji je zamolio da ostane anoniman, upravo iz tog razloga. E. je gej, nikada to nije saopštio svojoj porodici, te nema namjeru da to učini ni u budućnosti. Iz tog razloga on aktivno razmišlja o odlasku iz BiH, u neku zemlju gdje će biti prihvaćen onakav kakav jeste i gdje će moći osnovati vlastitu porodicu, bez straha od nasilja i/ili osude. Šta za njega znači porodica, kako se osjeća trenutno u svojoj porodici, te šta poručuje nepodržavajućim porodicama, možete saznati u nastavku.
Šta je za tebe porodica i ko sve čini tvoju porodicu?
Za mene je porodica najuži krug ljudi pored kojih se osjećamo najsigurnije i najvoljenije. Moju porodicu čine roditelji, brat, ali i moji najbliži prijatelji koji nadopune velike nedostatke koje pravi moja porodica.
Da li smatraš da je vrijeme da se termin tradicionalna porodica redefinira i ako se slažeš s tim, kako bi izgledala tvoja savršena porodica?
Slažem se s tim da se termin tradicionalna porodica treba redefinirati. Moja savršena porodica bi bila porodica koja zna kako biti najveća podrška, izvor ljubavi, neko upućen u naše živote i pouzdan, toliko da nemamo potrebu kriti od njih veoma bitne stvari i pronalaziti zamjenu u prijateljima čitav život.
Na šta te sve asocira sintagma porodično okupljanje i kako zamišljaš svoje idealno porodično okupljanje?
Nažalost, ta sintagma me asocira na skup različitih ljudi koji vole da nameću svoje stavove jedni drugima. Također me podsjeća na lažno predstavljanje, budući da znam da se sve negativne stvari koje se osjećaju i misle na takvom okupljanju zapravo prikrivaju. Podsjeća me i na neiskrene odnose. Svoje idealno porodično okupljanje zamišljam kao praznik sa porodicom koja je maksimalno sretna i ne opterećuje se stvarima koje ne može promijeniti.
Da li si svojoj porodici saopštio da si gej i kako su oni reagirali?
Ne, nisam nikada saopštio. Moguće je da nikada i neću, jer ne želim da stresiram ljude koji nisu odgojeni da prihvate nešto i koji se ne mogu mijenjati u kasnim godinama. Možda to saopštim jednog dana mlađim članovima porodice koji su odrasli u drugačijem vremenu.
Šta misliš kakva bi njihova reakcija bila da znaju da si gej?
Vjerovatno bi bilo razočarani, tužni i ljuti. Postoje razni trenuci i razlozi zbog kojih pomislim da bi to možda i prihvatili, ali i drugi kada pomislim da ne bi nikako mogli prihvatiti činjenicu da sam gej.
Kako bi roditelji zapravo trebali da reaguju kad bi se njihovo dijete autovalo?
Najnormalnije, kao da i nije. Žalosno mi je što u ovom vremenu uopće postavljamo stalno ovakva pitanja. Moja seksualnost me apsolutno ne definiše.
Da li smatraš da su prava koja se tiču partnerskih odnosa i zasnivanja porodice LGBTIQ+ osobama u BiH ograničena i da li osjećaš tu diskriminaciju na vlastitoj koži? Da li bi, na primjer, jednog dana želio da sklopiš brak ili da osnuješ vlastitu porodicu, a pri tome osjećaš da ti država i društvo to ne omogućavaju?
Da. Smatram da u BiH imamo taj spori napredak, te mislim da ćemo još dugo stagnirati ovdje dokle smo dogurali barem što se tiče LGBTIQ+ prava. Nadam se da sam u krivu. Želio bih jednog dana da sklopim brak i osnujem porodicu, ali nikako u ovoj državi u kojoj se ni strejt brakovi međusobno ne podnose, a kamoli da govorimo o prihvatanju gej brakova.
Da li si možda upoznao svoje roditelje sa svojim partnerom, na koji način i kako si se osjećao u tom trenutku?
Nije mi se desilo, ali maštao sam o tome.
Šta bi poručio nepodržavajućim roditeljima i ostalim članovima porodice?
Poručujem im da prestanu nametati svoja uvjerenja djeci. Živimo u državi gdje je sve sramota. Mnogi ljudi u BiH koji ne odstupaju od društveno nametnutih normi i moralnih uvjerenja imaju strah od toga šta će drugi reći i misliti. Toliko je taj strah od toga šta će drugi reći ukorijenjen u nama. Također, apsurdno je da imamo roditelje koji su tu za svoju djecu, iako su oni, na primjer, ubice i kriminalci. Nekako ih se brani na sve načine, a čak ih se u društvu dosta i poštuje. U BiH su kriminalci kul. Smatraju to nečim čime se treba hvaliti. Nadam se da će roditelji više razmisliti o svemu, porediti sve te situacije i konačno doći do zaključka da imati gej dijete nije ništa loše i nikakva sramota. Sramota je štetiti drugima, a ne voljeti ljudsko biće istog spola. Ukoliko niste spremni prihvatiti svoje dijete, ne pravite djecu. Djeca se ne prave samo da biste ih imali i da vas komšiluk ne bi pitao: A zašto još nemate djecu?. Manje mislite o tome kakvo bi dijete trebalo da bude, a više o tome kakvi ste vi kao roditelji. Samokritičnost manjka roditeljima u BiH, a možda je to upravo i posljedica velike neobrazovanosti starijih generacija.
Recent Comments